Dvije stolice
Često mi pada na pamet ona izreka da nitko ne može sjediti na dvije stolice u isto vrijeme. Iako mi to često pokušavamo. Često moramo služiti dva gospodara, ugađati sebi i drugima. Tu negdje je i Bog. Kažemo da smo vjernici, idemo u crkvu, obavljamo svoje vjerske dužnosti. Ali koliko srcem prianjamo uz Boga, vjerske zapovijedi. Često vidimo da smo u raskoraku sa srcem i razumom i Božanskim djelovanjem.
Bog u kojeg vjerujemo, barem tako mislimo, je jako dobar, čak predobar, rekla bih. Ali u isto vrijeme je i jako zahtijevan. Kako? Mislim da se to jako dobro vidi u ovom primjeru iz Starog zavjeta. Govori što Bog traži od Abrahama. 1Poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: "Abrahame!" On odgovori: "Evo me!" 2Bog nastavi: "Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati." 9Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik. 10Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. 11Uto ga zovne s neba anđeo Jahvin i poviče: "Abrahame! Abrahame!" "Evo me!" – odgovori on. 12"Ne spuštaj ruku na dječaka", reče, "niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga." 13Podiže Abraham oči i pogleda, i gle – za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina. 15Anđeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put 16i reče: "Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, 17svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. 18Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom." (Post 22, 1-18) Bog puno daje, i puno nudi, preobilno, milost na milost. Ali, srećom, nas danas ne stavlja na kušnju, niti traži da nekoga ubijam, ili ostavimo. Bog od Abrahama traži veliku žrtvu: da ubije svoje dijete koje je dobio u osamdesetoj godini života, Sara, njegova žene, je imala tada sedamdeset i pet. Osim toga to mu je bio jedini sini sva njegova nada u produženje njegovog sna i loze je ležala u Izaku. Međutim on je svu svoju sigurnost i snagu i vjeru položio u Božje ruke. Ako Bog od njega to traži, onda je to dobro za njega. To se za mene zove slijepo ili potpuno povjerenje. Pustiti Boga da te vodi, a ti si mu se posve predao, jer mu vjeruješ. Nakon toga je Bog rekao Abrahamu da ne traži i ne želi žrtvovanje ljudi jer je to pogrešno. Zar je onda teško nama kad shvatimo da bog od nas traži da sjedimo samo na jednoj stolici. Da izaberemo samo jednog Gospodara kojemu ćemo se klanjati. Hoćemo li izabrati sebe, svijet ……Ili ćemo izabrati onoga tko traži puno, ali najviše daje. Puninu milosti, ljubavi, sreće. Sve ono što ljudsko srce želi i što je najbolje za čovjeka. Korizma je vrijeme odluke. O D L U Č I M O S E!!!!
Helena Aničić, vjeroučiteljica
Najnoviji komentari