{"id":617,"date":"2009-11-01T15:28:07","date_gmt":"2009-11-01T15:28:07","guid":{"rendered":"http:\/\/jutarnjazvona.wordpress.com\/2009\/11\/01\/svi-sveti-i-dusni-dan-2\/"},"modified":"2009-11-01T15:28:07","modified_gmt":"2009-11-01T15:28:07","slug":"svi-sveti-i-dusni-dan-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/jutarnja-zvona.com\/nastava2\/svi-sveti-i-dusni-dan-2\/","title":{"rendered":"Svi sveti i Du\u0161ni dan"},"content":{"rendered":"

Svi sveti i Du\u0161ni dan<\/span><\/strong><\/p>\n

Razmi\u0161ljajuci \u0161to reci o ovom blagdanu Svih svetih i o du\u0161nom danu zakljucih da nema mojih “pametnijih” rijeci od onih koje su napisane u Bibliji- Rijeci Bo\u017ejoj. U Prvoj poslanici Solunjanima Pavao pi\u0161e: ” Uskrsnuce o Kristovu Dolasku<\/p>\n

13 Necemo da budete u neznanju, braco, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. 14 Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda ce Bog i one koji usnu\u0161e u Isusu, privesti zajedno s njime. 15 Ovo vam uistinu vam velimo po rijeci Gospodnjoj: mi \u017eivi, preostali za Dolazak Gospodnji, necemo preteci onih koji su usnuli<\/p>\n

– na zapovijed, na glas arkandelov, na zov trublje Bo\u017eje – sici s neba. I najprije ce uskrsnuti mrtvi u Kristu, 17 a zatim cemo mi \u017eivi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako cemo uvijek bi ti s Gospodinom. 18 \u0161ite se dakle uzajamno ovim rijecima! Budnost u i\u0161cekivanju Dolaska Gospodinova<\/p>\n

5 1 A o vremenima i trenucima nije, braco, potrebno pisati vam. 2 Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi ba\u0161 kao kradljivac u noci. 3 Dok jo\u0161…<\/p>\n

\"cistiliste\"<\/a>

Svi sveti i Du\u0161ni dan limo po rijeci Gospodnjoj: mi \u017eivi, preostali za Dolazak Gospodnji, necemo preteci onih koji su usnuli. 16 Jer sam ce Gospodin<\/p><\/div>\n

5 1 A o vremenima i trenucima nije, braco, potrebno pisati vam. 2 Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi ba\u0161 kao kradljivac u noci. 3 Dok jo\u0161 budu govorili: “Mir i sigurnost”, zadesit ce ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i nece umaci. 4<\/p>\n

Ali vi, braco, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskociti kao kradljivac: 5 ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noci ni od tame. 6 Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo. 7 Jer koji spavaju, nocu spavaju; i koji se opijaju, nocu se opijaju. 8 A mi koji smo od dana, budimo trijezni, obucimo oklop vjere i ljubavi i stavimo kacigu, nadu spasenja! 9 Ta Bog nas nije odredio za gnjev, nego da imamo spasenje po Gospodinu na\u0161em Isusu Kristu, 10 koji je za nas umro da – bdjeli ili spavali – zajedno s njime \u017eivimo. 11 Zato, tje\u0161ite se uzajamno i izgradujte jedan drugoga, kako i cinite.” (1Sol 4,13-5,11)<\/p>\n

Jer ako vjerujemo u Krista i konacan dolazak k Njemu zar trebamo biti \u017ealosni? Trebamo li se bojati smrti? Kako ka\u017ee sv. Pavao trebamo se obuci u oklop vjere i hoditi Kristovim putem.<\/p>\n

Kao \u0161to vjerujem da znate da du\u0161e u Cistili\u0161tu ne mogu ni\u0161ta uciniti za sebe da skrate svoj boravak u Cistili\u0161tu, mi mo\u017eemo. Nije najva\u017enije odnijeti cvijece ili zapaliti svijece. To je lijepo, ali na\u0161im pokojnima ne poma\u017ee. Ono \u0161to im poma\u017ee je molitva. Papa Benedikt XVI. Dao nam je mogucnost da izmolimo potpuni oprost za svoje pokojne. Pitate se kako?? Koliko puta dodemo u crvku ili na groblje i izmolimo molitve za na\u0161e pokojne i k tome jo\u0161 dodamo Oce na\u0161 na nakanu Sv. Oca dobivamo potpuni oprost za pokojne za koje molimo. Koliko puta dodemo, pomolimo se toliko du\u0161a spasimo iz Cistili\u0161ta i one idu direktno u Raj. Za odrasle je jo\u0161 potrebna ispovijed i pricest. Ako ste se nedavno ispovijedali nije potrebno ponavljati ukoliko nemate ponovno potrebu. Mogucnost potpunog oprosta traje od 1.-8. studenog.<\/p>\n

Jedan ucenik me je pitao \u0161to pi\u0161e u Bibliji o Cistili\u0161tu? Ja nisam na\u0161la ni\u0161ta izricito napisano, nego u Katekizmu Katolicke Crkve koji Vam donosim ispod ovoga teksta.<\/p>\n

Katekizam Katolicke Crkve
\nKonacno ci\u0161cenje ili cistili\u0161te
\nOni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno cisti, iako su sigurni za svoje vjecno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti ci\u0161cenju, kako bi postigli svetost nu\u017enu za ulazak u nebesku radost.<\/p>\n

To konacno ci\u0161cenje izabranih, koje se posve razlikuje od kazne osudenih, Crkva naziva Cistili\u0161tem. Nauk vjere s obzirom na Cistili\u0161te Crkva je jasno izrazila posebno na Firentinskom i Tridentskom saboru. Crkvena predaja, pozivajuci se na neka mjesta Svetog pisma, govori o cistili\u0161noj vatri: \u0160to se tice nekih lakih pogre\u0161aka, treba vjerovati da prije opc<\/p>\n

eg suda postoji cistili\u0161na vatra, prema onome sto potvrduje Onaj koji je Istina, govoreci da onome tko izgovori hulu protiv Duha Svetoga nece biti opro\u0161tena ni na ovom ni u buducem svijetu ( Mt 12,31). Prema toj pouci mo\u017eemo zakljuciti da se neke pogre\u0161ke mogu oprostiti na ovom svijetu, a neke druge u buducem svijetu. Taj se nauk takoder oslanja na molitvenu praksu za pokojne, o cemu govori Sveto pismo: “Zato je (Juda Makabejac) za pokojne prinio \u017ertvu naknadnicu, da im se oproste grijesi” ( 2 Mak 12,46). Crkva je, od prvih vremena, castila spomen mrtvih i za njih prinosila molitve, poglavito misnu \u017ertvu, da bi, oci\u0161ceni, mogli prispjeti k bla\u017eenom gledanju Boga. Crkva takoder preporucuje milostinju, oproste i djela pokore u korist pokojnika: Pru\u017eajmo im pomoc i obnavljajmo im spomen. Ako su Jobovi sinovi bili oci\u0161ceni \u017ertvom svog oca, za\u0161to bismo sumnjali da ce na\u0161i prinosi za pokojne tim pokojnicima pru\u017eiti neku utjehu? Ne oklijevajmo pru\u017eati pomoc onima koji su preminuli i prikazivati za njih svoje molitve.<\/p>\n

Cistili\u0161te<\/em><\/p>\n

“Oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno cisti, iako su sigurni za svoje vjecno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti ci\u0161cenju, kako bi postigli svetost nu\u017enu za ulazak u nebesku slavu. To konacno ci\u0161cenje izabranih, koje se posve razlikuje od kazne osudenih, Crkva naziva cistili\u0161tem.” (KKC 1030 s.)<\/p>\n

U Svetom pismu nalazimo slikovit govor o vatri bo\u017eanskog suda koji proci\u0161cuje i cisti. Proroci govore o lu\u017eini koja ukla nja trosku, o talioniku nevolje, o ognju ljevacevu i lu\u017eini bjeliocevoj koja cisti i proci\u0161cava. (Iz 1, 25; 48, 10; Ez 22, 17-22; Mal 3, 3)<\/p>\n

Pavao usporeduje ovaj \u017eivot s velikim gradili\u0161tem. Temelj je Isus Krist. “Naziduje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom sijenom, slamom – svacije ce djelo izaci na svjetlo. Onaj ce Dan pokazati, jer ce se u ognju ocitovati. I kakvo je cije djelo oganj ce isku\u0161ati. Ostane li djelo, onaj koji ga je nazidao, primit ce placu. Izgori li cije djelo, taj ce \u0161tetovati; ipak on ce se sam spasiti, ali kao kroz oganj.” (1 Kor 3, 12-15) Poslanica Judina potice: “U\u0161cuvajte se u ljubavi Bo\u017ejoj, i\u0161cekujuci molosrde Gospodina na\u0161ega Isusa Krista za vjecni \u017eivot. I jedne, svadljivce, karajte, druge spa\u0161avajte, otimajuci ih ognju, trecima se pak smilujete sa strahom, mrzeci i haljinu puti okaljanu.” (Jud 21-23)<\/p>\n

O cistili\u0161tu govori sam Gospodin, kada veli: “I rekne li tko rijec protiv Sina covjecjega, oprostit ce mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, nece mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u buducem.” (Mt 12, 31). Prema tome mo\u017eemo zakljuciti da se neke pogre\u0161ke mogu oprostiti na ovom svijetu, a neke druge u buducem svijetu. (sv. Grgur Veliki)<\/p>\n

Taj se nauk oslanja i na molitvenu praksu za pokojne, \u0161to povezuje istocnu i zapadnu Crkvu. O tome govori i Sveto pismo: “Zato je (Juda Makabejac) za pokojne vojnike prinio \u017ertvu naknadnicu, da im se oproste grijesi.” (2 Mak 12, 46) Crkva je od pocetaka castila spomen mrtvih i za njih prinosila molitve, posebno misnu \u017ertvu, da bi, oci\u0161ceni, mogli prispjeti k bla\u017eenom gledanju Boga. Posebno se Crkva sjeca pokojnika prigodom pogrebne mise, zatim tridesetog dana smrti i prigodom godi\u0161njice smrti pokojnika.<\/p>\n

Crkva takoder preporuca milostinju, oproste i djela pokore u korist pokojnika. “Priznajmo im pomoc i obnavljajmo im spomen. Ako su Jobovi sinovi bili oci\u0161ceni \u017ertvom svoga oca, za\u0161to bismo sumnjali da ce na\u0161i prinosi za pokojne tim pokojnicima pru\u017eiti neku utjehu? Ne oklijevajmo pru\u017eati pomoc onima koji su preminuli i prikazivati za njih svoje molitve.” (sv. Ivan Zlatousti, KKC 1032)<\/p>\n

Vjera u konacno ci\u0161cenje bila je tijekom povijesti na Zapadu malo zamracena prikazivanjem paklenih muka i nekim oblicima pobo\u017enosti. Protestantska reforma ismijava ucenje o cistili\u0161tu. Naprotiv Crkva ponovno i ponovno nagla\u0161ava tu istinu na opcim saborima, posebno na Fiorentinskom i Tridentskom.<\/p>\n

Sud i ci\u0161cenje su trenuci susreta s Isusom Kristom. U svjetlu tog susreta vidimo onu razliku izmedu njegove bezgranicne ljubavi i na\u0161e manjkave i slabe ljubavi kao i na\u0161eg opredjeljenja za njega, i konacnim ci\u0161cenjem dolazimo do punog rasta i dozrijevanja u ljubavi. Cistili\u0161ni oganj je oganj ljubavi, koji izaziva bol, ali bol koja nas cisti i osposobljuje za konacni zagrljaj s Ocem nebeskim.<\/p>\n

Poslije suda i ci\u0161cenja dolazimo do konacnog sjedinjenja s Isusom Kristom i po njemu u Duhu Svetom s Ocem. Nije to na\u0161a zasluga, ni na\u0161e prirodno pravo, vec milost Bo\u017eja koja nam se u Isusu Kristu ocitovala. Isus veli apostolima: “Ja \u017eivim, i vi cete \u017eivjeti.” (Iv 14, 19) Nada u vjecni \u017eivot temelji se na spasenjskom djelu Boga u Isusu Kristu. Onaj koji uskrisi Isusa i nas ce (Rim 8, 11). Nakon suda “uvijek cemo biti s Gospodinom. Tje\u0161ite se, dakle, uzajamno ovim rijecima!” (1 Sol 4, 17 s.) To je izvor kr\u0161canske nade.<\/p>\n

“Vjecni \u017eivot” nije ovaj sada\u0161nji biolo\u0161ki \u017eivot, nego onaj koji Bog \u017eivi, posve drugaciji. I vjecnost nije neka crta koja nema ni pocetka ni svr\u0161etka, \u0161to bi bilo veoma dosadno. Vjecnost je posvema\u0161nji i u isto vrijeme savr\u0161eni posjed bezgranicnog \u017eivota. (Boetius) Vjecnost nije crta povucena u beskonacnost, nego tocka, sad, sa\u017eetak punine \u017eivota, Bog koji je Ljubav.<\/p>\n

Bo\u017eja ljubav stvara \u017eivot i ostvaruje spasenje. To nije djelo naravnih sila i razvoja, niti ljudskog nastojanja. Ali odgovor je na\u0161im te\u017enjama i tra\u017eenjima za srecom, za bla\u017eenstvom, za ostvarenjem snova istinske ljubavi. Vjerujemo da na\u0161e godine na zemlji ne cine sav na\u0161 “\u017eivot”, vec su samo priprava na konacni istinski vjecni \u017eivot u Bogu i s Bogom.<\/p>\n

Vjecni \u017eivot nije u susretu s Bogom pojedinca, nego je to zajedni\u0161tvo, brace i sestara, Bo\u017ejeg naroda u Kraljevstvu Oca nebeskoga.<\/p>\n

To ne mo\u017eemo drugacije izreci nego slikama, slikama na\u0161e kr\u0161canske nade. Dovr\u0161enje kraljevstva docarava nam slika nebeskoga grada, svetoga grada, Jeruzalema i Dom Oca.<\/p>\n

Posebno dvije slike u oba zavjeta to na svoj nacin docaravaju. Slika svadbe, gozbe, na Istoku je u velikoj casti. Slika zarucnice znaci izabranje, sigurna nada da ce zarucnica biti zauvijek zdru\u017eena sa svojim nebeskim Zarucnikom. Slika \u0160atora Bo\u017ejega s ljudima govori o prisnosti Boga s bla\u017eenicima. Sve to obuhvaca rijec: \u0160alom-Mir \u0161to ukljucuje radosni odnos sa svima: s Bogom i s ljudima, meduljudske i medunarodne odnose, odnose s prirodom, i sa svakim pojedincem. Nada pojedinca je neraskidiva s nadom covjecanstva kao takvog i svega stvorenja (Rim 8, 14-25).<\/p>\n

Vjernik i\u0161cekuje u vjeri i nadi taj susret s Gospodinom, susret suda i ci\u0161cenja, koji ga uvodi u vjecni zagrljaj Trojednog Boga. Duh i Zarucnica govo re: “Dodi!” Na ustima vjernika sav \u017eivot i njegove ce\u017enje, njegovu nadu i ljubav, izrice jedan zaziv: “Dodi, Gospodine Isuse!” (Otk 22, 20) CELESTIN TOMIC<\/p>\n

Preuzeto iz “Veritasa”<\/p>\n

Je li Crkva izmislila cistili\u0161te?<\/p>\n

Na jednome uskrsnome slavlju razvila se rasprava o >cistili\u0161tu<. To je pitanje, zapravo, na neki nacin nametnuo jedan od sudionika na\u0161ega slavlja. Buduci da mu nitko nije ba\u0161 tocno znao odgovoriti na njegove primjedbe i upite, molimo vas da nam vi odgovorite. On tvrdi da Krist nigdje nije spominjao nikakvo >cistili\u0161te< poslije smrti. Cak je i onome raskajanome >razbojniku< s kri\u017ea rekao da ce istoga dana biti s njime u Raju. A vjerojatno je bio te\u0161ki gre\u0161nik, pa bi bio trebao >odrobijati< kaznu u >cistili\u0161tu<, bar koje stoljece. Je li moguce da je Katolicka Crkva izmislila >cistili\u0161te<, i to na svoju ruku, kako bi do\u0161lo do sve vece povezanosti izmedu \u017eivih i mrtvih.<\/p>\n

M. C., uime skupine vjernika iz Zagreba<\/em><\/p>\n

Crkveni nauk glede cistili\u0161ta vrlo je jasan: oni koji umiru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno cisti, iako su sigurni za svoje vjecno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti ci\u0161cenju kako bi postigli svetost nu\u017enu za ulazak u nebesku radost. T<\/p>\n

o konacno ci\u0161cenje izabranih, koje se posve razlikuje od kazne osudenih, Crkva naziva cistili\u0161tem. Nauk vjere s obzirom na cistili\u0161te Crkva je jasno izrazila posebno na Firentinskom i Tridentskom saboru. Crkvena predaja poziva se – suprotno mi\u0161ljenju Ve\u0161ega sugovornika – na neka mjesta Svetoga pisma, te govori o cistili\u0161noj vatri. Tako u Prvoj poslanici Korincanima (3, 15) pi\u0161e: >Izgori li cije djelo, taj ce \u0161tetovati; ipak, on ce se sam spasiti, ali kao kroz oganj<, dok u Prvoj Petrovoj poslanici (1, 7) stoji: >…da proku\u0161anost va\u0161e vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri ku\u0161a –
\nstekne hvalu, slavu i cast o Objavljenju Isusa Krist a.< Slu\u017eeci se i tim ucenjem, Crkva naucava: \u0160to se tice nekih lakih pogre\u0161aka, treba vjerovati da prije opceg suda postoji cistili\u0161na vatra, prema onome \u0161to potvrduje Onaj koji je Istina, govoreci da onome tko izgovori hulu protiv Duha Svetoga nece biti opro\u0161tena ni na ovom ni u buducem svijetu (Mt 12, 31). Prema toj pouci mo\u017eemo zakljuciti da se neke pogre\u0161ke mogu oprostiti na ovom svijetu, a neke druge u buducem svijetu. Taj se nauk takoder naslanja na molitvenu praksu za pokojne, o cemu govori Sveto pismo: >Zato je (Juda Makabejac) za pokojne prinio \u017ertvu naknadnicu, da im se oproste grijesi< (2 Mak 12, 46). Crkva je, od prvih vremena, castila spomen mrtvih i za njih prinosila molitve, poglavito misnu \u017ertvu, da bi, oci\u0161ceni, mogli prispjeti k bla\u017eenom gledanju Boga. Crkva takoder preporucuje milostinju, oproste i djela pokore u korist pokojnika, te ka\u017ee: >Pru\u017eajmo im pomoc i obnavljajmo im spomen. Ako su Jobovi sinovi bili oci\u0161ceni \u017ertvom svog oca, za\u0161to bismo sumnjali da ce na\u0161i prinosi za pokojne tim pokojnicima pru\u017eiti neku utjehu? Ne oklijevajmo pru\u017eati pomoc onima koji su preminuli i prikazivati za njih svoje molitve< (KKC 1032). I sam crkveni nauk o oprostima ne bi se mogao do kraja shvatiti bez nauka o grijehu i cistili\u0161tu. Oprost je djelomican ili potpun, vec prema tome da li od vremenite kazne za grijeh oslobada djelomicno ili potpuno. Oprosti se mogu primijeniti \u017eivima ili pokojnima. Da bi se shvatili taj nauk i praksa Crkve, treba imati u vidu da grijeh ima dvostruku posljedicu. Te\u0161ki grijeh nas li\u0161ava zajedni\u0161tva s Bogom cineci nas time nesposobnima da postignemo vjecni \u017eivot. To se li\u0161avanje zove >vjecna kazna< za grijeh. S druge strane svaki grijeh, pa i laki, povlaci sa sobom nezdravu privr\u017eenost uz stvorenja, koju treba cistiti bilo na ovoj zemlji bilo poslije smrti u stanju koje se zove upravo cistili\u0161tem. To ci\u0161cenje oslobada od takozvane >vremenite kazne< za grijeh. Te dvije kazne ne smiju se shvacati kao vrsta osvete koju Bog dosuduje izvana, vec kao posljedice sam naravi grijeha. Obracen je koje proizlazi iz goruce ljubavi mo\u017ee postici potpuno oci\u0161cenje gre\u0161nika, tako da ne ostane vi\u0161e nikakve kazne.<\/p>\n

\u0160to se kraja Va\u0161ega upita tice – o >izmi\u0161ljanju cistili\u0161ta radi vece povezanosti izmedu \u017eivih i mrtvih< – treba pripomenuti da u >opcinstvu svetih< – to jest medu vjernicima (onima koji su vec stigli u nebesku domovinu, onima koji svoje krivnje jo\u0161 ispa\u0161taju u cistili\u0161tu ili onima koji su jo\u0161 na ovozemnom putovanju) postoji trajna veza ljubavi i obilata razmjena svih dobara. U toj cudesnoj razmjeni, uci Crkvi, svetost jednoga koristi drugima daleko vi\u0161e od \u0161tete koju je grijeh jednoga mogao prouzrociti drugima. Tako obracenje opcinstva svetih omogucuje raskajanom gre\u0161niku da bude u krace vrijeme i uspje\u0161nije oci\u0161cen od kazna za grijeh. Buduci da su vjerni mrtvi na putu ci\u0161cenja takoder clanovi istog opcinstva<\/p>\n

svetih, mo\u017eemo im pomoci, izmedu ostalog, stjecuci za njih oproste, da bi tako bili olak\u0161ani od vremenitih kazna za grijehe. Govoreci o >nebeskoj i putujucoj Crkvi<, i Drugi vatikanski sabor (Lumen gentium 49 i 50) govori o Isusovim ucenicima koji su putnici na zemlji i o onima koji se – ostaviv\u0161i ovaj \u017eivot – ciste, dok neki u\u017eivaju slavu gledajuci >jasno trojedinoga Boga kakav jest<. Svi oni (i svi mi), premda na razlicitom stupnju i na razlicit nacin, imamo sudioni\u0161tvo u istoj ljubavi prema Bogu i bli\u017enjemu i pjevamo istu pjesmu slave na\u0161emu Bogu. Jer svi koji su Kristovi, buduci da imaju njegova Duha, tvore jednu Crkvu i medu sobom su sjedinjeni u njemu. Sjedinjenje >putnika< s bracom koji su usnuli u Kristovu miru ne prekida se, vec po trajnoj vjeri Crkve jaca u predaji duhovnih dobara, a njihova bratska briga mnogo poma\u017ee na\u0161oj slabosti. Tako imamo one koji pripadaju vec proslavljenoj Crkvi u nebu, ali i one koji su jo\u0161 u cistili\u0161tu. Oni koji su u cistili\u0161tu vec su u milosti Bo\u017ejoj, ali njihova ljubav prema Bogu nije bila tolika da bi odmah nakon smrti mogle u\u017eivati Boga. No, nemojmo zaboraviti da je i cistili\u0161te iskaz Bo\u017eje pravde i ljubavi.<\/p>\n

< br \/>
\nGlas Koncila, broj 17 (1557), 25.4.2004.<\/p>\n

Je li Crkva pogre\u0161no naucavala o cistili\u0161tu?<\/strong><\/p>\n

U va\u0161em i na\u0161em tjedniku >Glasu Koncila< br. 38, od 21. rujna 2003, str. 27, u rubrici >Na\u0161i razgovori< bilo je postavljeno pitanje o raju i nebu. U svom upitu citatelj se osvrce na Papine izjave o toj temi, koje je prenio i >Jutarnji list< na svojim stranicama 6. kolovoza 1999, str. 53. Va\u0161 odgovor tom citatelju, tj. postavljacu pitanja bio je da niste upoznati s tim tekstom odnosno izjavama pape Ivana Pavla II. Prelistavajuci svoju arhivu, nai\u0161ao sam na clanak na koji se poziva taj citatelj u svome pitanju, pa vam ga dostavljam. Zanima me \u0161to doista Sveti Otac misli o toj problematici i kako gleda na ta pitanja.<\/p>\n

Soni Banic, Zadar<\/em><\/p>\n

Prije svega, hvala Vam na poslanom presliku clanka iz >Jutarnjeg lista< koji nam je olak\u0161ao tra\u017eenje teksta o onome \u0161to je papa Ivan Pavao II. doista iznio, a u >Jutarnjem listu< bilo naslovljeno kao njegovo >videnje \u017eivota nakon smrti<. Rijec je o redovitim Papinim katehezama koje dr\u017ei svake srijede (rijetko je koju propustio, zbog bolesti ili inozemnih pastoralnih pohoda), a 1999. godine je doista govorio o pitanjima zagrobnog \u017eivota tumaceci vjernicima okupljenima u dvorani Pavla VI. u Vatikanu, ili pak na Trgu sv. Petra, \u0161to Crkva i crkveni nauk ka\u017eu o tim pitanjima. Zato na pocetku valja odmah reci da Papa nije iznosio >svoje videnje<, vec nauk Crkve, a da je novinarska sloboda interpretacije velika, no uvijek bi se morala temeljiti na cinjenicama. Novinari, pa i kad pi\u0161u komentare, morali bi po\u0161tivati cinjenice kako se ne bi udaljili od istine. Novinarka koja pi\u0161e o navodnom Papinu >videnju zagrobnoga \u017eivota< (\u0161to je vidljivo iz preslika koji ste nam poslali) zapravo se ne slu\u017ei originalnom Papinom katehezom vec se koristi clankom iz dnevnoga lista >Corriere della sera< i mi\u0161ljenjem antropologinje Ide Magli koja pogre\u0161no tumaci da je Crkva stoljecima naucavala da su >raj, pakao i cistili\u0161te ovo ili ono mjesto u svemiru<. To jednostavno – i to zna svaki imalo informirani i pouceni vjernik – nije istina. Dovoljno je zaviriti u Katekizam Katolicke Crkve pa da se sazna istina. Istina je da se Crkva koristila i koristi >slikama< kako bi lak\u0161e pribli\u017eila vjerske istine svojim vjernicima, posebno djeci i najmanjima, pa i neukima. Cinila je to kroz sva stoljeca, i nitko razuman nece zanijekati da su veliki umjetnici bogatstvo crkvenoga nauka poku\u0161avali iznositi i na slikama i drugim vrstama umjetnosti. To je bila takozvana >Biblija za siroma\u0161ne, tj. za neuke<, za one koji nisu znali citati, nisu mogli razumjeti liturgiju na latinskom, a Crkva je htjela da i oni budu \u0161to cjelovitije upoznati s naukom koji prenosi. Zato i postoje razlicita prikazivanja raja, pakla ili cistili\u0161ta, no nitko ne tvrdi da su to neka mjesta >negdje u svemiru<. Na opcoj audijenciji u srijedu 4. kolovoza 1999. Sveti Otac govorio je ba\u0161 o cistili\u0161tu i o potrebi ci\u0161cenja za susret s Bogom, a svoju je katehezu – dakle, >klasicni vjeronauk< (u ovome slucaju za hodocasnike u Rim) temeljio na prvoj Ivanovoj poslanici (1 Iv 1, 5-9). U dvije je prethodne kateheze govorio o covjekovoj konacnoj odluci: za Boga ili protiv Boga. Vec prema odabiru, covjek >ili \u017eivi s Gospodinom u vjecnome bla\u017eenstvu, ili ostaje daleko od njegove prisutnosti<. Za one koji su otvoreni prema Bogu, ali na nesavr\u0161eni nacin, put prema potpunome bla\u017eenstvu zahtjeva ci\u0161cenje, koju vjera Crkva pokazuje preko nauka o >cistili\u0161tu<. Sam Papa na pocetku odmah upucuje vjernike gdje ce naci taj nauk: u Katekizmu Katolicke Crkve, i to u brojevima 1030-1032, kojima smo se i mi slu\u017eili u onda\u0161njemu na\u0161em odgovoru. Ivan Pavao II. podsjetio je i na cinjenicu da se u Svetome pismu mogu naci neki elementi koji nam poma\u017eu shvatiti taj nauk, premda nije >formalno navije\u0161ten<. Ti elementi izra\u017eavaju uvjerenje da se do Boga ne mo\u017ee doci ako se ne prode kroz neku vrstu ci\u0161cenja. Naime, jo\u0161 prema nauku Staroga zavjeta, onaj koji mo\u017ee doci do Boga mora biti savr\u0161en. Tako se u nekim tekstovima zahtijeva fizicka cjelovitost, kojoj mora odgovarati potpuno predanje pojedinca i zajednice Bogu saveza.<\/p>\n

Zahtjev cjelovitosti –<\/em>
\nintegriteta – ocito se namece nakon smrti, kako bi se u\u0161lo u savr\u0161eno i konacno zajedni\u0161tvo s Bogom. Tumaceci Psalam 51, Papa pokazuje kako mo\u017ee izgledati taj >proces reintegracije<: gre\u0161nik ispovijeda i priznaje svoj grijeh, neprestano tra\u017ei da bude oci\u0161cen ili >opran< kako bi mogao navijestiti bo\u017eansku slavu. U Novome zavjetu Krist je predstavljen kao zagovornik, rekao je Papa, jer je on >svecenik i \u017ertva< za grijehe svijeta, kako to naucava Poslanica Hebrejima. On nam pru\u017ea svoje milosrde, no to ne znaci da prestaje na\u0161a obveza da pred Boga, na Posljednjem sudu, dodemo cisti i cjeloviti, jer susret s Bogom zahtijeva potpunu cistocu. >Ci\u0161cenje mora biti potpuno, i upravo je to ono \u0161to je nauk Crkve shvacao o cistili\u0161tu. Taj pojam ne pokazuje mjesto, vec uvjet \u017eivota. Oni koji poslije smrti \u017eive u stanju ci\u0161cenja vec su u ljubavi Kristovoj, koji ih olak\u0161ava ostataka nesavr\u0161enstva<, rekao je doslovno Papa, ne iznoseci svoje videnje, vec pozivajuci se ba\u0161 na stari crkveni nauk – na Firentinski i Tridentski koncil. >Treba pojasniti da stanje ci\u0161cenja nije produ\u017eivanje zemaljskih prilika, kao da bi poslije smrti bila dana daljnja mogucnost da se promijeni vlastita sudbina. Crkveni je nauk glede toga nedvosmislen i ponovio ga je Drugi vatikanski sabor, koji naucava ovako: \u00b4Buduci pak da ne znamo dana ni casa, treba, kako opominje Gospodin, da ustrajno bdijemo da svr\u0161iv\u0161i jedini tok na\u0161ega zemaljskog \u017eivota (usp. Hebr 9, 27) zaslu\u017eimo s njim uci na svadbu i ubrojiti se medu blagoslovljene (usp. Mt 25, 31-46) i da ne budemo kao zli i lijeni sluge (usp. Mt 25, 26) potjerani u vjecni oganj (usp. Mt 25, 41), u vanjske tmine gdje \u00b4ce biti plac i \u0161krgut zuba\u00b4 (Mt 22, 13 i 25, 30)< ( Lumen gentium , 48). Na kraju je Papa u svojoj katehezi jo\u0161 upozorio i na jo\u0161 jedan va\u017ean aspekt: dimenziju zajedni\u0161tva, te s ve pozvao da procitaju \u0161to pi\u0161e Katekizam Katolicke Crkve u br. 1032. Nije se, dakle, promijenio nauk Crkve o cistili\u0161tu, nego su Papine rijeci protumacene na nevje\u0161t nacin.<\/p>\n

Glas Koncila, broj 14 (1554), 4.4.2004.<\/p>\n

Helana Ani\u010di\u0107, vjerou\u010diteljica<\/em><\/p>\n

\"gific3\"<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Razmi\u0161ljajuci \u0161to reci o ovom blagdanu Svih svetih i o du\u0161nom danu zakljucih da nema mojih “pametnijih” rijeci od onih koje su napisane u Bibliji- Rijeci Bo\u017ejoj. […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10,11,18,84,32,34,35,111,39,44],"tags":[559],"class_list":["post-617","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-duh-sveti","category-duhovno","category-jutarnja-zvona","category-molitve","category-povijest","category-religija","category-savjeti-i-poticaji","category-svi-sveti-vjeronauk","category-teze-i-razmisljanja","category-vjeronauk","tag-svi-sveti-i-dusni-dan","odd"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/jutarnja-zvona.com\/nastava2\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/617","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/jutarnja-zvona.com\/nastava2\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/jutarnja-zvona.com\/nastava2\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/jutarnja-zvona.com\/nastava2\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/jutarnja-zvona.com\/nastava2\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=617"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/jutarnja-zvona.com\/nastava2\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/617\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/jutarnja-zvona.com\/nastava2\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=617"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/jutarnja-zvona.com\/nastava2\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=617"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/jutarnja-zvona.com\/nastava2\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=617"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}