Vrijeme

Kada vremena ne bi bilo – ne bi bilo POVIJESTI tj. čovjek nikada ne bi umro, sukladno tome ne bi bilo niti jutra niti večeri i sl.
No, kao što je vidljivo iz svega rečenoga ipak SVEGA toga postoji – čovjek nužno se rađa, ali i NUŽNO UMIRE!
Sv. Toma Akvinski Veliki: Quinque vie
Nadodajem, sve što postoji – postoji od nečega, sve što se kreće kreće se od nećega, …i sve ime svoj izvor i uvir poput neke rijeke…
To nazivamo – Quinque vie sancte Tome

No, uzaludno bi bilo, pa kako bi i ova mašina (kompjuter) mogao raditi kada vremene ne bi bilo, drugo je što smo se mi ljudi dogovorili o nekakovome vremenu!
Reći da nepostoji VRIJEME – reći da ne postoji i čovjek, pa mogli bi reći da ne postoji i čovjek!

Najlakše je sve zanijekati…
No mi bi voljeli da ne postoji VRIJEME (pa i sam bih volio) jer bi tako željeli ostati vječito mladi…
No znamo »nekakovoga « Gilgameša i sl., tzv. besmrtnu biljku – čovjek je oduvijek želio živjeti…
Čovjek je rođen da ŽIVI, ali i da živi jer uzaludno bi bilo življenje kada bi sve »završavalo«, ali čovjek svojim životom odlučuje!
Neka Sve Bog blagoslovi…

Moj osvrt na jedan izneseni (protivni) članak u Blogu
prof. Josip