Posljednji zbogom, Bako Mando!
Nemam ništa, a da nisam
Primio, nemam ništa:
Što mi nije darovano!
Besplatno jutro što
Sjaji i to Sunce što nas
Obasiplje pražarom
Svojih ruku starih,
I podobro povoranih, i težačkih;
Odavna sjetnih!
Ta dva oka topla,
Moje bake, što me
Bude svako jutro;
I zagraljaj moga Oca;
Kojeg već odavna nema,
Baka Manda
Što me svaku veće
Zagrli, kada se vrati
S težačkih njiva:
Moje rodne grude;
Slavonjo, Majko moja!
Ostaju mi samo, moja jutra,
Ravna i ostaju mi večeri kasne:
Dani su kao obično;
Tihi – sami, radni i vedri,
Ko te blistave oči,
Moje bake Mande
Polako zgasle!
Sve Riječi – izgovorene,
I one ne izgovorene;
I tu ljubav bezgranično darovanu;
Ne računajući niti jednu kaplju
Što niz lice curi!
Bog ti ljubavlju svojom:
Ljubav vratio!
Što to imam, a da nisam
Primio: Samo Ljubav i te dvije,
Male – iskrene Riječi, naučene
Od Tebe; bako moja!
Volim te i sada
Staričicu staru i trošnu.
Ko nekada dok si se
Pjesma zvala:
Ravna Polja, Slavonijo Majko,
Roda moga od predaka mojih:
Za svaku Suzu ti Hvala!
Bog ti platio svojom Ljubavlju:
Za sve ti Hvala!
Josip Aničić
Brodski Stupnik, 26. V 2014. 00:20h
Najnoviji komentari