Jedan korak odavnina

Jedan korak odavnina

Jedan korak odavnina

Proći više neće,

Tom ulicom mladosti

Moje.

Niti jedne slike, nemam!

Mislio sam – vječno će teći,

 

Ali slike ostaju zauvijek,

Zapečaćene.

Ništa ih izbrisati neće,

Samo srce će kucati, brže,

Ako tom ulicom prođem,

Ukraj, moje rijeke

Iz mladosti dalke,

I rijeke niz lice će poteći.

 

Iako je podosta godina

Otišlo, ispunjeno bogatstvom,

Ali još puno toga je ostalo

Ne rečeno; i ne podijeljeno:

Uvijek nova Sreća:

Je rođena.

 

I, pri odlasku žal;

Kako je sreća biti zajedno;

Družiti se godinama, te uvijek

Doći na otvorene dveri

Dobroga srca, što samo

Ona zna;

Osobom, koja voljeti zna, uvijek;

I slušati; i samo praštati

Svima.

 

Tako brzo je došao, trenutak

Iznenada; Bog je htio

Uzeti, sebi najbolje!

 

Sada je trenutak da ti:

Kažem, hvala za sve!

 

4. VI 2022. 17:51h