Poštovani Josipe!
Kad sam čuo da je preminula tvoja draga baka, malo sam zastao i prvo sam rekao pokoj vječni udijelio joj Gospodin! Ona nije bila tebi samo baka: bila je majka, otac,baka, djed, prijatelj, oslonac u životu… jednom riječju sve. Ovo je veliki gubitak za tebe?! Ali, što to ja govorim, kakav gubitak. Ona je veliki dar tvome životu. Ona je ugradila ljubav svoga života, trpljenja, bolesti i nemoći u tvoj život, jer ti si bio sve njezino. O koliku je veliku ljubav i vjeru nosila u svome životu koja joj je davala snagu nositi se sa svime… Srce Isusovo krijepilo je njezine krhke snage i davalo smislenost patnje i svega što je u životu snašlo. Znala mi je govoriti da joj je žao što tebi i tvojoj obitelji je teret zbog bolesti i nemoći…I ti si tu pokazao svoju ljubav: moja baka ima mjesto u ovome domu, neće u dom ili u kakvu ustanovu… ona se mene nije nikad odrekla, neću ni ja nje. Veliku pažnju i ljubav si pokazao prema njoj i njezinoj žrtvi života. Hvala ti na tome svjedočanstvu! Tebi i tvojoj supruzi neka je velika hvala na svim onim žrtvicama ove ili one vrste koje su jedino vama znane.
I dakako, vjernici smo: uvjereni u ono što nas Crkva uči: Bog svojih ne zaboravlja. Zato valja moliti neka joj dobri Bog udjeli mir i radost vječne domovine! Nama što još ostajemo ovdje, neka udjeli snage za izazove života u kojima smo pozvani svjedočiti čiji smo, a dragim ljudima koji su se preselili u vječnost, radost vječne domovine! Iskrena sućut tebi i cijeloj tvojoj obitelji!
Josip Bogović, svećenik
Najnoviji komentari