VII. Živjeti u istini
7. 1. Obveze prema istini
Ciljevi:
- v probuditi osjećaj za iskrenost i istinoljubivost;
- v shvatiti istinu kao životnu potrebu.
Jednom zgodom upitali su grčkog mudraca Ezopa: "Što je najljepše na svijetu?" On je odgovorio: "Jezik! Jer bez jezika ništa ne bi valjalo na ovome svijetu: ne bi bilo razgovora ni dogovora među ljudima, šaputanja među zaljubljenima, molitve, pjesme, mogućnosti poučavanja…"
Kada su mu drugom prilikom postavili pitanje: "Što je najgore na ovome svijetu?", on je opet odgovorio: "Jezik! Jer bez njega ne bi bilo svađanja ni vrijeđanja, ogovaranja, klevetanja i svega onoga što zlim jezikom počinimo".
Pokušajte izraziti:
- w snagu lijepe riječi…
- w uvredljive riječi…
- w lažne riječi…
Kako biste definirali što je to istina?
"Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!" (Izl 20, 16)
Osma Božja zapovijed želi zaštititi čovjekov život, njegovu sreću, njegovo dobro. Svima nam je jasno da lažno svjedočanstvo i laž općenito potkapaju međusobno povjerenje i tako razaraju temelje zajedničkog suživljenja.
Čovjek naravno teži prema istini
U svakodnevnom govoru istinom se naziva misao, riječ, koja je u skladu sa stvarnošću, ili, i sama stvarnost koja se otkriva, koja je jasna, očita duhu.
Pitanje istine temeljno je pitanje ljudske osobe. Darom svoga uma on želi spoznati istinu o sebi, o svim bićima oko sebe; tražeći istinu stvorenoga, čovjek svoj pogled uranja u dubine svemira do najdaljih zvijezda. Traženjem istine otkrio je energije elektriciteta i atoma. Sva je ljudska znanost traženje objektivne istine, i kad se otkrije, istina obvezuje da joj se čovjek pokorava.
Na primjer, čovjek je dospio na Mjesec. Da bi taj njegov uspon i povratak uspio, graditelji svemirskoga broda morali su poznavati i poštovati istinu svih zakona kretanja u svemiru. Nisu mogli postavljati tehnička rješenja po svojoj volji, kako bi im se prohtjelo, nego poštujući zakonitost koja vlada u stvorenjima i u svemiru. Morali su poznavati i primijeniti objektivnu istinu. Tako je na svim područjima znanosti.
U središtu ljudskih traženja i čovjekove znatiželje, morala bi biti objektivna istina o čovjeku. O čovjeku je izrečeno nebrojeno filozofija, teza i hipoteza, posve subjektivnih mišljenja. Koliko u svemu tome ima objektivne istine o cijelom čovjeku, ne samo o njegovoj psihi i tijelu nego i o njegovu duhu? Koliko ima različitih i subjektivnih odgovora na pitanje o konačnom smislu ljudskoga života?!
Sva ta piranja dovode nas do temeljnoga pitanja: Tko je istina? I odgovora: Bog je istina!
Objava nam odgovara: Izvor je sve istine Bog Stvoritelj i Spasitelj. Cijelo Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta tumači istinu o Bogu, priopćuje nam ljudskim govorom ono što sam Bog o sebi objavljuje.
Čovjek naravno teži k istini. On ju je dužan častiti i svjedočiti: "Po svom dostojanstvu, svi su ljudi, zato što su osobe (…), samom svojom naravi poticani i, po moralnoj obvezi, dužni tražiti istinu, ponajprije onu koja se tiče religije. Dužni su i prionuti uz istinu netom je spoznaju i ravnati cijeli svoj život po zahtjevima istine." (kkc 2467)
"Istina kao ispravnost ljudskog djelovanja i govorenja zove se istinoljubivost, iskrenost ili otvorenost. Istina ili istinitost jest krepost kojom se čovjek iskazuje istinitim u svojim djelima govoreći istinu svojim riječima, čuvajući se dvoličnosti, pretvaranja i licemjerja." (kkc 2468)
Istina kao temelj međusobnog povjerenja
"Ljudi ne bi mogli živjeti zajedno kad ne bi imali međusobnog povjerenja, to jest ne bi govorili istinu jedni drugima". Krepost istine pravedno daje drugomu ono što mu se duguje. Istinitost se drži ispravne sredine između onoga što se mora očitovati i tajne koja se mora čuvati: uključuje poštenje i diskreciju. Po pravdi, ‘čovjek mora drugom čovjeku pošteno očitovati istinu.'" (kkc 2469)
Povrede istine
"Neki čovjek dođe do Sokrata, i počne govoriti: Slušaj, moram ti ispričati nešto o tvom prijatelju… Stani, reče mu Sokrat: Reci mi prvo jesi li provjerio da je istinito to što želiš kazati. Nisam, ali čuo sam da ljudi govore. No, kad je tako, reci mi: ima li što dobro u onome što mi želiš kazati? Ne, baš naprotiv, to je loše… Je li onda korisno to što mi želiš ispričati. Pa nije baš od koristi! Na to mu reče mudri Sokrat: U redu, ako ono što želiš pričati nije istinito, ni dobro, ni korisno, onda to lijepo zaboravi…"
"Mnogi su pali od mača, ali ne toliki kao od jezika."
(Sir 28, 18)
"Lažno svjedočanstvo i krivokletstvo. Kad je izrečena javno, izjava protivna istini zadobiva osobitu težinu. Pred sudom, ona biva lažnim svjedočanstvom. Kad je izrečena pod prisegom, to je krivokletstvo. Takvi postupci pridonose ili osudi nevina čovjeka, ili opravdanju krivca, ili povećanju kazne optuženih. I teško škode vršenju pravde i pravičnosti osude izrečene od sudaca."(kkc 2476)
"Ogovaranje i kleveta nište dobar glas i čast bližnjega. A čast je društveno svjedočanstvo što se daje ljudskom dostojanstvu, i svatko ima naravno pravo na čast svoga imena, na svoj dobar glas i na poštovanje. Stoga, ogovaranje i kleveta vrijeđaju kreposti pravde i ljubavi." (kkc 2479)
"Treba otkloniti svaku riječ ili stav koji laskanjem, ulagivanjem ili dopadljivošću bodre i utvrđuju drugoga u zloći njegovih djela i opakosti ponašanja. Laskanje je težak grijeh ako postaje sukrivcem poroka ili teških grijeha. Želja da se učini usluga ili prijateljstvo ne opravdavaju dvosmislenost govora. Laskanje je laki grijeh kad se želi samo biti ugodnim, izbjeći neko zlo, zadovoljiti neku potrebu, polučiti dopuštene koristi."
(kkc 2480)
"Hvastanje ili razmetanje jest pogreška protiv istine. Isto je i s porugom (ironijom) koja ide za podcjenjivanjem nekoga zlobno karikirajući ovaj ili onaj vidik njegova ponašanja." &n
bsp; (kkc 2481)
"Laž je kad se govori neistina s nakanom varanja". Gospodin u laži prokazuje đavolsko djelo: "Vama je otac đavao (…), nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori, jer je lažac i otac laži."
(Iv 8, 44) (kkc 2482)
Laž je najizravnija povreda istine. Lagati, znači govoriti ili raditi protiv istine, da se zavede u bludnju onaj tko je ima pravo saznati. Težina laži mjeri se prema naravi istine koju izobličuje, prema okolnostima i nakanama onoga tko laže, prema šteti što su je pretrpjeli oni koji su žrtve laži. Iako je laž, u sebi, samo laki grijeh, postaje smrtnim grijehom kad teško vrijeđa kreposti pravde i ljubavi. Grešnost je još veća kad nakana varanje prijeti opasnošću kobnih posljedica po one koji su odvraćeni od istine.
Laž je pogubna za svako društvo; potkapa povjerenje među ljudima i razdire tkivo društvenih odnosa.
Svaka krivnja počinjena protiv pravde i istine nameće dužnost odštete, pa i onda kad je krivcu oprošteno. Ta dužnost odštete tiče se i krivnja počinjenih protiv tuđega dobra glasa.
(usp. kkc 2483 – 2487)
Poučna je slijedeća priča:
Jedan klevetnik pokajao se i povjerio svećeniku svoje kajanje. Ali kako odštetiti oklevetanoga? Svećenik mu reče: "Idi kući, očupaj kokoš i stavi perje u vreću. Kad puhne vjetar, otvori vreću, izbaci perje da ga vjetar raznese, a onda ponovno pokupi perje u vreću!"
"To je nemoguće", odgovori pokajnik.
"Tako je nemoguće i raširenu klevetu poništiti".
Poštivanje istine
"Pravo na priopćivanje istine nije bezuvjetno. Svatko mora suobličiti svoj život evanđeoskoj zapovijedi bratske ljubavi; a ona u konkretnim prilikama, zahtijeva da se procijeni je li ili nije prikladno otkriti istinu onomu tko za nju pita." (kkc 2488)
"Ljubav i poštivanje istine moraju nalagati odgovor na svako traženje obavijesti ili priopćenja. Dobro i sigurnost drugoga, poštivanje privatnog života, opće dobro dostatni su razlog da se prešuti što ne smije biti poznato, ili da se upotrijebi diskretan govor. Dužnost da se izbjegne sablazan često nalaže strogu diskreciju. Nitko nije dužan otkriti istinu onomu tko nema prava da je upozna." (kkc 2489)
Tajna sakramenta pomirenja jest sveta, i ne može biti izdana ni pod kojom izlikom. "Sakramentalna je tajna nepovrediva; stoga je ispovjedniku apsolutno zabranjeno izdati pokornika bilo u čemu, riječima ili na drugi način, i iz bilo kojega razloga." (kkc 2490)
"Strukovne tajne – na primjer tajne političara, vojnika, liječnika, pravnika – ili povjerljivi iskazi dani pod tajnu moraju biti čuvani, osim u izvanrednim slučajevima kad bi čuvanje tajne moglo onome tko ih povjerava, onome tko ih prima ili nekomu trećem prouzročiti veoma teške štete koje se mogu izbjeći samo iznošenjem istine. Sve ako i nisu povjerene pod tajnu, privatne obavijesti škodljive drugima ne smiju se širiti bez teška i razmjerna razloga." (kkc 2491)
"Svatko mora čuvati pravednu suzdržljivost glede privatnog života ljudi. Odgovorni za obavješćivanje moraju održavati pravilan razmjer između zahtjeva općeg dobra i poštivanja posebnih prava. Upletanje sredstava obavješćivanja u privatni život osoba koje su u nekoj političkoj ili javnoj djelatnosti za osudu je ako škodi njihovoj intimnosti ili slobodi."
(kkc 2492)
Najnoviji komentari