Mladi i sloboda – referat

Tema:MLADI I SLOBODA

Referat izradila: Josipa Gavran, 2. g

Profesor: Josip Aničić

UVOD
Tema moga referata je Mladi i sloboda.Tu temu sam izabrala jer sam željela doznati nešto više o pravom značenju slobode, kako ju predstavlja naša vjera.
Na to me potakla tema koju smo obrađivali i o kojoj smo govorili na satu vjeronauka.
Iznenadila sam se kako smo svi imali različiti doživljaj slobode i asocijacije na riječ sloboda.
Ali u jednom se većina složila. Svatko ima pravo izabrati put koji želi ići…..iako je on u većini slučajeva možda duži, trnovitiji, teži, ali to je naš odabir.
Nikoga ne možemo kriviti ako pogriješimo jer smo sami to htjeli, pa se tako sami moramo i izvući iz problema.
Jedino je važno da na kraju ipak dođemo do krajnjeg cilja zbog koje živimo i nosimo težak križ cijeloga života.
Sloboda uvijek postoji, jer je sloboda u čovjeku, a ne negdje izvan njega. Čovjek može biti slobodan i u diktatorskom režimu.
U demokratskoj državi, naprotiv, može se biti i rob.
Tko želi živjeti slobodno i istinsko, pozvan je isto tako živjeti i moralno i istinito. Kako bi to i ostvario, svaki je čovjek pozvan iskreno tražiti istinu i biti spreman suočiti se s novom situacijom.
Samo autentičan, iskren i slobodan čovjek može biti i moralan i religiozan te ispravno djelovati po savjesti.
Isus ne inzistira na slobodi, nego na obraćanju i ljubavi. Suvremeni čovjek žrtvuje sve, pa i ljubav, radi slobode.
U kršćanstvu sloboda nije zanijekana.
Ako postoji, ona se žrtvuje. Žrtvuje se iz ljubavi za drugoga.

RAZRADA
Sloboda u povijesti
Mislioci su tijekom povijesti različito tumačili što je sloboda i kako čovjek postaje slobodan. U staroj Grčkoj sloboda je bila posebno cijenjena i o njoj se mnogo raspravljalo. Do danas su ostala sačuvana razmišljanja poznatih starogrčkih filozofa.
Sokrat naučava da je slobodan onaj tko poznaje samoga sebe. Platon i Aristotel raspravljaju o osobnoj slobodi i etičkoj odgovornosti.
Prema njima slobodan je onaj tko prihvaća norme i zakone kao izraz razuma i naravi.
Njihova su razmišljanja kulturno i društveno uvjetovana i odnose se prije svega na slobodu slobodnih građana u pravnom i političkom smislu.
Robovi su isključeni iz tih rasprava.
Kršćanstvo naučava da je svaki čovjek pozvan na slobodu. Svi su ljudi pred Bogom jednaki. Svaki je čovjek slobodno biće.
Ta istina vrijedi bez obzira na stalež, izobrazbu i mjesto rođenja. Sveti Augustin ističe kako čovjek ima sposobnost slobodnog odabira, tj. može birati između različitih mogućnosti. U kršćanstvu tako sloboda dobiva novo značenje.
Zahvaljujući svojoj slobodnoj volji, tj. sposobnosti slobodnog odabira, čovjek može donijeti ispravnu ili pogrešnu odluku i odlučiti se za dobro ili zlo. Vrhunac slobode je sloboda od grijeha.
Novovijeki mislioci u posljednja tri stoljeća govore o objektivnoj slobodi koja se odnosi na socijalno i političko područje. Govor o slobodi sve se manje povezuje uz konkretan život i djelovanje.
Zahtjev za slobodom sve više postaje traženje neograničenog prostora slobode. Nastojanje za postizanjem takve slobode prekida povijesni i društveni slijed, odbacuje ljudski i božanski autoritet u državi i Crkvi.
Sloboda više nije povezana s vrijednošću i normom, nego je izraz samovolje. Takva sloboda lako prelazi u proizvoljnost i nasilje, pa čak i u zločin.

Opravdana težnja za slobodom
U svakodnevnom govoru sloboda se tumači kao odsutnost prisile. Prema tome, slobodan je onaj tko može samostalno djelovati.
Promotri li samoga sebe, svatko uočava kako ga nagoni, spol, rasa, mjesto rođenja, obitelj, društveno okruženje ograničavaju ili ga potiču na djelovanje.
Psihoanaliza je posebno istaknula važnost nagona i njegov utjecaj na čovjekovo djelovanje. Maleno dijete podložno je vlastitim željama i nastoji ih bezuvjetno zadovoljavati. Odrastajući, uči ovladati vlastitim fiziološkim potrebama.
Počinje učiti da ne može odmah zadovoljiti vlastite želje i potrebe: glad, žeđ, spolni nagon, želju za posjedovanjem, znatiželju.
Postupno uči kako tim nagonima i poticajima ne može uvijek udovoljiti, makar bili i opravdani. To nije ni jednostavno ni bezbolno.
Istinska sloboda uključuje uravnoteženo usmjerenje, a ne tek slučajni izbor. Suživot s drugima pokazuje da vlastitu slobodu valja uskladiti sa slobodom drugih: u obitelji, školi, mjestu u kojem netko živi.
Životno iskustvo uči da sloboda nije nešto što se postiže jednom zauvijek. Neprekidna izloženost brojnim pritiscima, uvjetovanostima, pa čak i nasilju, potvrđuje da je svatko pozvan neprekidno nastojati oko skladnog usklađivanja vlastite slobode i slobode drugih.

Mladi i sloboda
Mladost je vrijeme traženja i oblikovanja vlastitoga ja, vlastitoga identiteta. Stoga je posve normalno i prirodno da se potreba za slobodom pojavljuje upravo u vrijeme adolescencije kao jedna od temeljnih briga. Mladi čovjek želi biti samostalan i slobodan jer želi shvatiti tko je. Želi osobno odlučivati, opredjeljivati se za jedno ili drugo. Na taj način otkriva samoga sebe, otkriva kakav je. Stoga želi raspolagati svojim vremenom, govorom, svojim pravom na odlučivanje. To je sasvim normalno i opravdano.
Svijet sačinjava mnoštvo pojedinaca. Svaki od njih doima se kao jedinka prepuštena samoj sebi i svom razmišljanju.
Ako nešto čini, ako se za nešto odlučuje, onda to čini onako kako se njemu čini dobro i ispravno. Odluka o tome što je dobro i ispravno prepušta se pojedincu. Svatko je pozvan odlučiti se imajući na umu svoje vlastite interese.

Uvjetovana sloboda
Razvoj humanističkih znanosti doprinio je boljem poznavanju čovjeka i njegovoga djelovanja. Zahvaljujući istraživanjima, danas je i znanstveno potvrđeno da čovjek nije uvijek slobodan u svome djelovanju i razmišljanju. Jednom ga uvjetuju biološki, drugi put društveni, treći put kulturalni, običajni ili drugi čimbenici.

Biološka, psihička i društvena uvjetovanost
Znanstvenici nam otkrivaju kako je u čovjekovim genima već prije rođenja zapisano bezbroj pojedinosti koje određuju čitav njegov život.
Čovjekovo dozrijevanje protumačeno je do najsitnijih pojedinosti. Iz dana u dan ta su tumačenja sve detaljnija.
Uz biološke čimbenike na čovjeka utječu razni nagoni i drugi psihološki čimbenici. Neizbrisivo je značenje odgoja u prvim mjesecima i godinama života. Nitko ne odlučuje sam kada će se i gdje roditi, niti u kojoj obitelji, narodu ili vremenu. Ni roditelji ne mogu odrediti kakvo će dijete dobiti.
Svaki je čovjek osim toga povezan i s vremenom i kulturom u kojoj živi. U svom je odlučivanju uvjetovan i društvenim strukturama. Na njega utječu i običaji okruženja u kojemu je odrastao i u kojem živi.

Ograničenja i mogućnosti
Čovjek je slobodan ili neslobodan zahvaljujući svome duhu. Na prijelazu iz djetinjstva u odraslu dob otkriva privlačnost slobode. Često je dovoljna sitnica da se osjeti slobodnim i zadovoljnim.
Za nekoga je to mogućnost da se navečer vrati kući pola sata kasnije, za nekoga je to činjenica što ima vlastitu sobu, što je dobio ključ od kućnih vrata, a za druge činjenica da imaju novog prijatelja i prijateljicu.
Neki su zadovoljni jednostavno stoga što su učinili nešto što im je dotada bilo zabranjeno. Tako će neki smatrati da su slobodni zato što su jučer popušili svoju prvu cigaretu.
Ograničenja na koja netko nailazi nisu uvijek nešto negativno. Ona mogu biti poticaj za ostvarivanje vlastite slobode. U kretanju naseljenim mjestima neprekidno se nailazi na nova raskrižja.
Tada valja izabrati između više mogućnosti: poći naprijed, lijevo, desno ili natrag. Opredjeljenjem se utvrđuje vlastita volja. Jednako tako uči se živjeti u zajednici.
Taj proces započinje već u obitelji.
Obitelj štiti, ali i ograničava slobodu svojih članova. Svakom članu pruža mnoštvo mogućnosti za neprekidan rast u razumijevanju i doživljavanju slobode. Slično se događa u skupini prijatelja, sportskoj vrsti ili razredu.
Sloboda se ne postiže odjednom i ne živi se zauvijek kao nepromjenjiva stvarnost. Slobodu se svakoga dana započinje živjeti iznova. Pozitivna iskustva i doživljaji kao i sve što se jednoga dana doživi, sutradan mogu biti vrlo korisna podloga za rast i napredak. Hoće li tako doista i biti, ne ovisi samo o vanjskim čimbenicima, o drugima, nego o nama samima.
Svaki čovjek svakoga dana iznova polazi na putovanje na kojemu može izgrađivati, nadograđivati, rušiti ili zanijekati svoju slobodu.

ZAKLJUČAK
Moram priznati da mi se jako svidjela ova tema.
Doznala sam mnogo stvari koje su me jako iznenadile, uglavnom pozitivne.
Ni slutila nisam da Crkva ima tako pristupačan i suvremen doživljaj slobode, tj. da se gotovo u potpunosti slaže s mojim shvaćanjima i uvjerenjima.
Crkva kaže da je sloboda jedna od čovjekovih težnji i prava. Tiče se svih područja njegova osobnog i društvenog života.
Osjećaj za slobodu i njezino cjelovito ostvarivanje u međusobnom poštivanju nužne su pretpostavke skladnog suživota.
Svaki čovjek nastoji oblikovati vlastiti identitet i stoga s pravom teži za samostalnošću i slobodom.
U nastojanju da se ostvari vlastita slobodna volja uvažavati i prava i dostojanstvo drugih osoba.
To je proces koji traje cijeli život.
Sloboda je u razumu i volji ukorijenjena moć da se djeluje ili ne djeluje, čini ovo ili ono, i da se tako izvršavaju samostalno namjeravani čini.
Po slobodnoj volji svatko raspolaže samim sobom.
Sloboda je u čovjeku moć rasta i sazrijevanja u istini i dobroti.
Sloboda postiže savršenstvo kad je usmjerena prema Bogu, našem blaženstvu.

«Čovjek potpune slobode savjesti jest svetac koji je dozrio u ljubavi prema Bogu i ljudima.»