Ona je kao latica na cvijetu, ona je: spretna, sretna, ljubazna, dobra, spremana na sve, pomaže u nevoljama.

Moja mama kao latica cvijeća

Dragi Bože, hvala ti! Moju mamu si stvorio, a ona mene rodila, odgojila i učila razlikovati dobro od zla. Ona me čuva, a i ti me čuvaš dragi Bože. Ja svoju mamu volim i poštujem je. Ona me vodi u crkvu, a i ti me čuvaš dragi Bože. Ja svoju mamu volim i poštujem je. Ona me vodi u crkvu i uči me moliti se Bogu. Moja majka je meni najbolja, sve su mame iste jer i one uče svoju djecu razlikovati dobro od zla. Ja svoju mamu volim najviše na svijetu. Ona je kao latica na cvijetu, ona je: spretna, sretna, ljubazna, dobra, spremana na  sve, pomaže u nevoljama. To je moja mama i ja je volim najviše na svijetu. Kada dođem iz škole ona mi onda kuha i pravi jelo. Uvijek je pažljiva i uvijek se brine za sve zlo koje učinim. Brine se za mene. Kad sam bolesna ona je uvijek uz mene, a i kad nisam bolesna uvijek mi pomaže, a i kad nisam bolesna uvijek mi pomaže, a i ja svojoj mami nešto pomognem.

Dragi Bože, hvala ti što si moju mamu stvorio.

Hvala tebi Bože, a i mama hvala tebi. Volim te!

Ana – Marija Gavranić, 3. raz. G. Vrba