Kada zamiriše kruh

Kada zamiriše kruh

Kada zamiriše kruh, na trenutak se sve uspori. sva stvorenja zastanu i dozvole a im miris kruha uđe u nosnice i u srce.
Taj miris podsjeća sve stvorove Božje na trud sunca, vjetra, kiše, zemlje, ratara, mlinara,
pekara i još mnogih nepoznatih, ali ne i nevažnih ruku, znoj sa njihovih čela… Kruh je tisućama ljudi hrana, slamka spasa u teškim i surovim vremenima.
Jedno je sigurno; kruh e Božji dar, blagoslov ljudima i utjaha žalosnima, topina za one koji nemaju više ništa, nada za one koji nemaju nadu.
Život iz života, od života, za život.