Dar jezika (dar molitve u jezicima) je sasvim normalan fenomen za ljude koji su uključeni u Karizmatsku obnovu. Ali, osobe koje se prvi put susreću s karizmatskom vrstom molitve mogu se osjećati razočaranima zbog nečega što im kao glosolalija za njih izgleda nepoznato. Sveti Pavao je upozoravao korinćane da bi im se ovo moglo dogoditi.
“Ako se dakle skupi sva Crkva zajedno i svi govore drugim jezicima, a uđu neupućeni ili nevjernici, neće li reći da mahnitate?” (1 Kor 14,23)
A i ovo upozorenje dolazi iz iskustva. Apostoli, koji su govorili u jezicima na dan Pedesetnice su bili ismijavani. Ljudi su gledali na njih sumnjajući da su “se napili slatkog vina” (Dj 2, 13). I one koji govore u jezicima mogu okriviti da su fanatici ili mentalno neuravnotežene osobe. Takva optužba se može ticati svih ljudi koji su duboko uključeni u molitvu koja izlazi iz konvencionalno zamišljene molitve. Ovo potvrđuje i primjer kralja Davida. Njegova kćerka ga je prezrela kada ga je vidjela kako pleše i igra pred Kovčegom saveza (1 Ljet 15, 29).
Usprkos svemu, potrebno je istaknuti da je govorenje u novim jezicima (molitvu u jezicima) obećao i sam Isus prije svojega Uzašašća: “A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti” (Mk 16, 17)
Stoga, nema ničega nepoznatoga, stranoga, tuđega u korištenju ove karizme. Problem se može pojaviti među ljudima koji ne poznaju biblijski nauk o tome. Potrebno je istaknuti da postoje tri vrste govorenja (molitve) u jezicima, koji se spominju u Bibliji:
1. Proroštvo u jezicima se događa kada jedna osoba govori nepoznatim jezikom a ostali sudionici ostaju u tišini. Takvo proroštvo je plodonosno ako druga osoba ima dar tumačenja i objašnjava što se govori.
“A htio bih da vi svi govorite drugim jezicima, ali većma da prorokujete. Jer veći je tko prorokuje, negoli tko govori drugim jezicima, osim ako protumači Crkvi radi izgrađivanja. A sada, braćo, kad bih došao k vama govoreći drugim jezicima, što bi vam koristilo kad vam ne bih priopćio bilo otkrivenje, bilo spoznanje, bilo proroštvo, bilo nauk?” (1 Kor 14, 5-6)
2. Nakon primanja Duha Svetoga, apostoli su govorili jezicima koje ranije nisu poznavali a ove jezike su mogli razumjeti Židovi koji su pripadali različitim narodima koji su došli u Jeruzalem na svetkovinu (v. Dj 2, 4-13). To je začudilo ove ljude koji su slušali o “čudesnim djelima Boţjim” na svom materinjem jeziku. Zato je ova vrsta karizme, karizma molitve u jezicima, znak za ljude koji ne vjeruju.
3. Spontano slavljenje Gospodina, nakon primanja i izlijevanja Duha Svetoga (Dj 10, 44-46; 19, 1-7). Tijekom takve molitve, mnoge osobe govore ili pjevaju u jezicima, nekada i istovremeno i to je istinski dar glosolalije.
Takav dar je sasvim uobičajen za karizmatske skupine našega vremena. Najčešća uporaba ove karizme događa se tijekom zajedničkog slavljenja Boga. Ljudi istovremeno mole svojim riječima, u jezicima i pjevajući pjesme. Vrijedi spomenuti da se žarko proslavljanje Gospodina obnovilo u crkvi kroz Karizmatsku obnovu i vrlo je važan doprinos ove struje milosti za današnju suvremenu Crkvu. Karizma molitve u jezicima je, također, neka vrsta “ledolomca” u osobnom kontaktu s Gospodinom koji bi mogao biti otežan kada se neka osoba usredotoči na samu sebe i svoje probleme. Slavljenje Boga prisiljava ljude da se usredotoče na osobu Gospodina i ono ih otvara za sljedeće karizme koje bi se mogle pojaviti tijekom karizmatskog molitvenog susreta.
Dar glosolalije je također prisutan tijekom zazivanja Duha Svetoga i zagovorne (zastupničke) molitve. Ali, moglo bi se zamijetiti da tijekom proslavljanja Gospodina u jezicima, ljudi obično pjevaju. A moleći ga za nešto oni češće govore nego što pjevaju u jezicima. Takva karizma je vrlo korisna tijekom zastupničke molitve koja je, također, jedna vrsta karizmatske službe u Karizmatskoj obnovi. Često se događa da ljudi koji služe drugim osobama koje su ih zamolile za pomoć, u duhu osjećaju da izneseni zahtjevi nisu ono što je uistinu potrebno ljudima koji su iskazali tu potrebu. Ljudi koji služe obično ne znaju točno za što trebaju moliti, stoga oni mole u jezicima. Zatim, prema Riječi Božoj (Rim 8, 26-27) Duh “potpomaže našu nemoć”. “A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete.” Ponekad Duh Sveti, tijekom molitve u jezicima, otkriva što je stvarni problem osobe koja moli za pomoć. Zatim se razumijevanje može navijestiti kao dar spoznanja. Ponekad se to i ne dogodi, ali Duh Sveti razumije za što mole ljudi koji su u toj službi i odgovara na tu molitvu.
Ukratko govoreći, vrijedno je istaknuti da je dar molitve u jezicima nadnaravni način komunikacije s Bogom u Duhu Svetomu, koji je Sam Darivatelj ove karizme. Glosolalija izgrađuje molitvu kada se neki ljudi okupe na zajedničku molitvu na istom mjestu da bi se susreli s Bogom. Obično, tijekom slavljenja Gospodina, on nas otvara za nove karizme i ujedinjuje članove u jednom Duhu. Ali, on također izgrađuje pojedine osobe jer se ovaj dar može koristiti i tijekom pojedinačne (osobne) molitve.
“Tko govori drugim jezikom, sam sebe izgrađuje, a tko prorokuje, Crkvu izgrađuje.”(1 Kor 14, 4)
Svaka osoba može ovu karizmu koristiti kad osjeti veliki zanos i želi proslaviti Boga ali njegov um nije sposoban slijediti i “proizvesti” prave riječi da izrazi svoje osjećaje. Dar molitve u jezicima je vrlo koristan u takvim prigodama, jer on ne dopušta da se blokira sav taj zanos (entuzijazam). Ali, također je dobro podsjetiti da ovaj dar ne vlada nad osobom nego osoba kontrolira dar. Zato se ljudi ne osjećaju zarobljenima kada prime bilo koju karizmu Duha Svetoga. Nego – oni je mogu slobodno koristiti kad god požele. Ovo pravilo se, također, primjenjuje i za dar glosolalije. Zato se na karizmu molitve u jezicima ne bi trebalo gledati kao na neku vrstu ekstaze.
Darek Jeziorny
Preuzeto s dopuštenjem iz ICCRS Newsletters svibanj/lipanj 2009
Najnoviji komentari