Pejo Kljaic 10. listopad 20:02
Prolazio sam pokraj kuće svoga prijatelja.Prijatelj Pero je izašao i pitao me kamo idem.Odgovorio sam mu da idem na utakmicu.Pitao me može li i on poći sa mnom.Rekao sam mu naravno da možeš.No javio se problem,Pero nije imao kopačke i nije mogao ići.Odmah je počeo psovati.Rekao sam mu da ne valja psovati,jer Bog to ne želi.On me samo blijedo gledao.Rekao sam mu da pita drugoga prijatelja Jakova.Zajedno smo otišli do Jakova i Pero je cijelim putem psovao.Ja sam bio tužan i molio sam ga da prestane psovati,a Pero je postajao sve gori i gori.Kada smo došli do Jakova pitali smo ga da li ima kopačke.Jakov nam je dao kopačke i ja i Pero smo krenuli prema utakmici.Do utakmice je bilo još dosta vremena i mi smo prolazili pokraj crkve.Pitao sam Peru hoćemo li ući u crkvu i pomoliti se prije utakmice.Odgovorio je da ne želi trošiti vrijeme na gluposti i također je opsovao.Taj dan padala je kiša i ja sam imao kapu.Naravno skinuo sam kapu pokraj crkve,da pozdravim Boga.Pero se počeo sa mnom svađati. Nježno sam mu odgovorio da ne želim se svađati i molio sam ga da prestane psovati.Pero je ljuto otišao kući,a ja sam otišao u crkvu i pomolio se.Nakon toga sam otišao na utakmicu.Na utakmici smo naravno pobijedili i ja sam se zahvalio Bogu na pobijedi,no u mislima su mi i dalje bile psovke Pere.Nekoliko dana poslije Pero je došao kod mene i ispričao mi se.Zahvalio mi se što sam mu dao nekoliko dobrih savjeta,također mi je rekao da je tek sada shvatio što znači Bog i shvatio je da se Boga ne treba sramiti.Zahvaljujući meni Pero više nije psovao.
Najnoviji komentari