PROROK-probuditi nadu
-Naš je zadatak probuditi nadu poput proroka, zato poslušajte našu priču.
U našem selu jedan je dvadesetdvogodišnji mladić doživio prometnu nesreću u kojoj je osuđen na kolica. Zamislite, svoju mladost mora proživjeti vezan za kolica, dok njegovi vršnjaci uživaju i zabavljaju se. Otada, toj obitelji potonule su sve lađe. Roditeljima se srce slamalo gledajući svog sina takvog, sestre i braću da nespominjem. No, koliko god ih je to slamalo i boljelo sve ih je više ojačalo. Krenulo je jednog dana, mislim da je bio četvrtak … kad se nas četvero malih proroka uputilo k toj obitelji. Prvo smo u knjižari kupili krunice, molitvenike i križ. Kad smo došli bilo im je čudno i zapravo su se smijali tome odakle bi četvero djece njima moglo pomoći, no ipak su nas primili. Kad smo ušli svakome smo podjelili po krunicu i molitvenik, a dečku uz to i križ. Počeli su zbunjeni pogledi ali im je jedno od nas reklo ove krunice donjeli smo Vam ojačate, molitvenike isto jer kako je Bog rekao: ,,Molite i dat će Vam se! ” – a svome bratu i sinu ste sad potrebni više no ikad, a samo molitva može pomoći. Dečku smo uz križ rekli: ,, Andrija, ovo je tvoj križ i sam ga nosiš. Odgovori cijelog svijeta su na tom križu, samo se moli i Bog će učiniti čudo! ” Otada, ta obitelj je krenula na misu svakog dana i svake nedjelje, dok su prije išli samo za Božić. U župi jednostavno više nijedno euharijstisko slavlje ne prolazi. A Andrija? On je postao uzor u selu. Nigdje ne ide bez krunice, čim prođe selom širi svima pozitivnu energiju, svi ga obožavaju i dive mu se. Kad je došlo vrijeme operacije koja mu je mogla promijeniti život na bolje, cijelo selo se okupilo u crkvi i molilo se. Kako smo mu i rekli Bog će učiniti čudo, učinio je. Naš je Andrija sad dečko kakav je bio, zdrav i lijep osim što su mu vjera i ljubav prema Bogu na prvome mjestu. Nas četvero gleda kao nekog posebnog i postali smo jedni od najvažnijih pripadnika njegovog života. Ništa više mu ne promakne bez nas. Sad je već oženjen,ali to ništa nije promijenilo. On je i dalje naš ponos. On i dalje pomaže i uvijek je u društvu mladih. Igra se s djecom i nakon svake igre okupi ih i priča im priče o Bogu, sve najljepše i istinite naravno. I kako on voli reći: ,, Ja sam cijelo vrijeme bio slobodan čovjek samo nisam tražio Boga, nadu u njemu pa to nisam mogao ni vidjeti, ali sad vidim i drago mi je zbog toga. Najsretniji sam čovjek na svijetu što sam sada baš onakav kakav trebam biti, a Bogu sam neizmjerno zahvalan što mi je poslao najljepše proroke, male ali velika srca. Hvala ti Bože za sve! ”
Dorotea Mioč,
Marko Jurić Katušić,
Luka Vuleta i Egon Primorac 7.a
Najnoviji komentari