‘‘Čovječe,pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!”
Čovjek je stvoren da bude zapamćen. A i on želi ostaviti trag.Svi mi imamo nekoga od ”zapamćenih” tko nam odgovara po osobnosti i zato ih volimo.No,to ne mora biti slavna osoba. To može biti naš prijatelj,pijateljica,roditelj. Ali glavni uzor u svemu mora biti Bog. Bog nam dopušta da nas obasja svjetlost i sreća. Sreća je tako divna. Najljepša je sreća vidjeti prijatelja nakon dugo,dugo vremena.Trebamo paziti da ne budemo pesimistični, nego optimistični. Biti sretan zbog Boga je nešto najljepše i svaki čovjek to iskusi,svjestan ili ne. Kao što kaže Antun Branko Šimić: Pusti da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda! Te zvijezde su osobe u našem životu. Ta je svjetlost snažna,ali nas nikad ne zaslijepi.To podsjeća na Galeba Jonathana Livingstona i kako je on učio letjeti. Tako i mi trebamo. Trebamo letjeti mirno,sigurno i optimistično u nebo,u svjetlost,i ne trebamo se bojati. Bog će biti uz nas što god učinili, i štitit će nas poput pravog prijatelja.
Antea Brdar 8.a
Najnoviji komentari