Korizma je vrijeme uzdignutih ruku

Korizma je vrijeme uzdignutih  ruku  

Mislim da već svi znaju kako su Izraelci izašli iz Egipatskog ropstva, kroz Crveno more. Pobjeda nad Amalečanima (8) Uto dođu Amalečani i zarate s Izraelcima kod Refidima. (9) A Mojsije reče Jošui: "Odaberi momčad pa pođi i zapodjeni borbu s Amalečanima. Ja ću sutra stati na vrh brda, sa štapom Božjim u ruci." (10) Jošua učini kako mu je Mojsije rekao te zađe u borbu s Amalečanima, a Mojsije, Aron i Hur uzađoše na vrh brda. (11) I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali; a kad bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani. (12) Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzeše kamen, staviše ga poda nj i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke, tako da mu izdržaše do sunčanog zalaska. (13) I Jošua oštricom mača svlada Amaleka i njegov narod. (14) Onda Jahve reče Mojsiju: "Zapiši ovo u knjigu na sjećanje i utuvi u uši Jošui da ću ja spomen na Amalečane sasvim izbrisati pod nebom!" (15) Podiže zatim Mojsije žrtvenik i nazva ga : Jahve mi je stijeg! (16) "Jer", reče, "Jahvin stijeg u ruku! Jahvin je boj protiv Amalečana od naraštaja do naraštaja!" Zanimljivo je primijetiti kako tek kad Mojsije diže ruke gore, prema nebu more se posušuje da Izraelci mogu proći. I kod borbe s Amalečanima, brojnijim i ratničkim narodom, Izraelci

pobjeđuju tek kad je Mojsije podigao ruke u molitvi prema Bogu. Nakon što se umorio spušta ruke. Izraelci gube. I  tako nekoliko puta. Sve dok mu ruke i tako ostali sve do večeri dok brojno slabiji Izraelci nisu pobijedili. Aron i Hur nisu pridržali O tome nam kaže i ova pjesma:Podignimo ruke u znak Kristove pobjede On je Bog koga slavimo mi On ima  ljubavi za čitav svijet On je Bog koga slavimo mi.Nešto slično se dogodilo i u nedavnom ratu. Hrvati su uspjeli obraniti svoju neovisnost ne zato što su imali oružje niti brojnost, nego jer se za njih molilo. I oni su molili. I vjernici i nevjernici. Pričala sam s njima, nisu imali vremena moliti krunicu koju su nosili oko vrata i koja ih je čuvala. Često su samo jedan za drugim nizali Oče naš, zdravo Marijo, slava Ocu….Što nam samo ova  dva primjera žele pokazati: Bog je s nama i čuje naše molitve. Samo ima jedan problem. Mi na molimo. Mi ne zastupamo u molitvi našu domovinu, rodbinu, prijatelje, niti sebe.Zato kroz ovu korizmu možda nije najvažnije odreći se hrane, iako je to dobro. Nego bi možda još bilo važnije uzdizati svoje ruke, svoje molitve Bogu da pobjeđujemo. Pobjeđujemo druge ,ali i da pobijedimo sebe. Svojom molitvom zastupajući druge4 i sebe možemo pobijediti svog najljućeg neprijatelja- sebe.  Ukoliko nam ruke klonu, kao Mojsiju možemo naći prijatelje, obitelj da pridržavaju naše ruke i podupiru našu molitvu- jer zajedno smo jači. Moleći zajednički vrijeme naše molitve se skraćuje i brže možemo vidjeti plodove naše molitve.U molitvi je važno moliti i nikad ne posustati jer kad odustanemo, možda nam je još malo falilo da dobijemo ispunjenje naše molitve. Sv. Monika, majka sv. Augustina, molila je  osamnaest godina za obraćenje svoga sina. Da je ona odustala mi nikad ne bismo imali prilike čuti za tako velikog čovjeka, koji je kasnije postao biskup i veliki čovjek. Da je ona imala s kom moliti njezina bi se molitva ubrzala, a tako i vrijeme njezinog ispunjenja. Zato vas potičem u korizmi na uzdignute ruke k nebu, na molitvu. I nemojte reći ja ću se odreći toga i toga zbog vitke linije…. To nije najvažnije odrecite se serije ili  petnaestak minuta svog vremena i budite pobjednici….Ja sam više nego pobjednik Nad mračnim silama. Jer tvoja ljubav je istina tvoja ljubav liječi srca slomljena.Pokaži mi putove svoje,Otkrij mi da mogu slijedit’ te Čežnja mog srca je  ljubit’ tiI živjet od dodira tvog Svaki dan snažnije.

Helena Aničić, vjeroučiteljica Helena Aničić, vjeroučiteljica