|
|
3 stabla
…nakon tih godina ipak se ispostavilo da oceve rijeci nisu bile besmislene. Najstariji je sin zrno stavio u kristalnu ampulu, sacuvao je zno no nije obracao paznju na njega. Slicno se dogodilo i s njegovom buducnosti. Zivot mu je bio prosjecan, dogadjale su mu se uobicajene stvari. Kako on nije njegovao i obracao paznju na zrno, tako nije ni zivot njegovao najstarijeg brata.
Srednji sin je, kao sto znate, svoje zrno odmah izgubio. Nije se ni trudio pronaci ga, zapostavio je zrno, a samim tim i svoga oca. Tako je zivot zaboravio njega, nije mu se nista dobro dogadjalo. Ljudi su gazili i ponizavali ga kao ono izgubljeno zrno na nekom putu.
Najmladjem sinu je bilo najbolje s obzirom na ostala dva brata. Ljudi su ga voljeli i pazili kao on svoju ružu.

Josip Anicic email:josipanicic@gmail.com
Pozdrav iz Malinske

Molitva blagoslova
Bog neka Te prati
Svim silama svojim;
Svaki pogled od zlata tvoj;
Milosti žarke neka ti udijeli
U vapaju tvome koji ga moli
I vječno voli u udaru groma;
S otkucajem bljeska munje
Neka sjaji sve korake puta tvoga.
Kiše jutara zdravih
U sreći otkane
Nek’ te obilatim tkanjem obaspu
U izljevu dugina sve sjaja
I ranama iz ljubavi probodenim
Neka te Vječno zagrli
I sve rane Tvoje
Neka iz vječnosti zacijeli.
Josip Aničić, Zagreb, 1995.
Rijetki prizori

Za mene je Isus Krist..
običan prijatelj.Svi nam govore kako trebamo poštovati različitosti,čak i Isus:”Prije nego što trna u oku brata svoga zapaziš,makni brvno u oku svom.” ili ”Tko je bez grijeha,neka prvi baci kamen.” Čula sam i vidjela puno kršćana koju osuđuju tetovirane osobe,djevojke s neobičnim frizurama i maštom koju iskazuju.Diskriminacija vlada svijetom,a moramo se suočiti s time da su u tom svijetu i kršćani.Mnogi od njih su slijepi za sve osim sebe.Sve što im se ne sviđa,jednostavno unište.To me podsjeća na Isusovo doba ljudskog života,jer su svi bili osuđivani u to doba.Za mene je on onaj koji ne osuđuje i koji nije slijep.Ima razumijevanja za sve i ne križa s liste bez da čuje cijelu priču.Nije kao nekakav sudac koji jednim udarcem nekoga usreći,a nekoga osudi.Isus je naš prijatelj,samo drukčiji.On je vrsta prijatelja s kojim koračate cijeli život.Dopustite da vam Isus bude prijatelj.
Antea Brdar,8.a
Josip Anicic email:josipanicic@gmail.com
Molitva Bogu
Dragi Boze,hvala ti na svemu sto cinis za mene i moju obitelj,hvala ti na ljubavi,sreci i veselju.Hvala ti najvise za zivot koji si mi dao i na obitelji i prijateljima,hvala ti sto nas cuvas od grijeha i zla koji su oko nas.
Hvala ti Boze na svemu .
AMEN .
Ja i moja braća potišteno smo doručkovali.Rijetko je netko prozborio riječ,i ako jest,to je bilo samo ”dodaj mi sol” ili ”gdje je vino?”.Čuli smo ženske povike, a ja sam intenzivno prepoznao te krikove kao Marijine Magdalenine.Pomislio sam da su vojnici uzeli Njegovo tijelo i bijes se rasplamsao u meni poput vatre. Zar nisu dovoljno učinili?Sad smo svi ustali i nervozno isčekivali Mariju i Mariju Magdalenu.Sad više nisu bili krici nego riječi povišena tona:ŽIV JE!ŽIV JE!ON JE ŽIV!Odmah sam osjetio žaljenje.Zar je imala priviđenja?Vrata su se praskom otvorila,a sunčevo svjetlo je poput aureole osvjetljavalo Mariju.Zaprepastio sam se, a oko mene čuo sam komešanje.Lice joj je bilo tako smireno i radosno.Na trenutak sam pored nje vidio anđela kako skače od veselja,no odmah je nestao.Sigurno je optička varka.Učinilo mi se. Zar ne?Ona je samo mirno stajala i imala najveći i najsvetiji osmijeh koji sam ikad vidio.”Živ je” ,smireno je objavi što je Magdalena uporno izvikivala vani.Vidio sam kako se narod skuplja oko nje poput mačke prema psu.Polako,sa svakim provjerenim korakom i spremnim na reakciju.”Što to govoriš,Marijo?”,čujem iza sebe.Toma.To je sigurno Toma.Marija prikuje pogled na njega.”Zar mi ne vjeruješ?”,kaže poput šapta,očiju pomalo sluđenih. Toma se histerično nasmije i ljutita pogleda uzvrati Mariji:”Dok mu ne vidim rane,ništa ti neću povjerovati.”Svi smo ga zaprepašteno gledali,a zatim,kao proljetni pljusak iz vedra neba,progovori glas koji sam čuo tako puno puta.Unatoč vrućini ljeta,krv mi se sledila u žilama.”Zašto mi onda ne priđeš?”,ljubopitljivo je izgovorio. Bojao sam se pogledati.Ako sve to izađe kao halucinacija,Marija to neće moći podnijeti.Ne može ga opet izgubiti.No moje tijelo me ne sluša.U punom mahu se okrenem i raširim oči.To je On.Ima je i rane,čak i onu ispod rebra.Sjajio je svjetlošću za koju nisam mogao znati otkud dolazi.Toma je zaprepašten stajao,drhtajući.
Antea Brdar,8.a
Oči u oči
Nitko nezna kakav ce biti njegov susret s Bogom.Neznam kakav ce biti moj susret s Bogom.Hoću li mu nešto reći?Hoćemo li se gledati oči u oči?Kada ga budem gledala vidjeti ću sjaj u njegovim očima.Sve će mi oprostiti što sam loše učinila.Nemogu naći riječ kojom bih opisala Boga. Boga je moj najbolji prijatelj i zahvaljujem mu na svemu što je učinio za mene.Zahvaljujem mu na njegovoj dobroti i ljubavi prema meni!
Lana Lucić
Bože, kada te vidim, pitam se što ću reći. Od uzbudjenja jedva bih progovorila, ali bih ti zahvalila na svemu. Jednostavno bi rekla Hvala Ti! Mislim da ću izdržati, jer se ne želim od tebe odvajati. Reći ću ti sve svoje probleme i moliti te da mi pomogneš, da mi budeš velika utjeha i nada. Željet ću da vidiš kako je moja vjera čvrsta i moja ljubav prema tebi velika. Kad se budemo gledali oči u oči, ja i ti, bit ću najsretnija na svijetu jer ti mi daješ svjetlo u životu, ti me vodiš k pravome putu. Jedva čekam pogledati te u oči i vidjeti to dobro u životu. Želim da i susret bude savršen kao što si i ti savršena osoba. Tada želim biti čista, osoba bez grijeha, bijela u duši kao što si i ti. 🙂
Jelena Ključević, 7.b
|
|
Najnoviji komentari